Nema potrebe da se zahvaljuješ. Ja se u Sarajevu osećam kao kod kuće, žao mi je što ne mogu češće da svratim. Mislim da nema bedaka koji mi sarajevska spika ne bi razbila. Volim sve, od ljudi, preko klope, do Trebevića i kahve u čaršiji
Psihopatčino, siguran sam da nikad nisi ni prismrdio Sarajevu. Tvoje fikcije su smiješne i žalosne u isto vrijeme. Ali, jedno ti se mora priznati, vrlo uspješno virtualno manipulišeš. Sebe zadovoljavaš a mete usrećuješ. Bravo.