Studenti igraju svoju igru koju ja ne razumem, da budem iskren, ali je ta igra krajnje uspešno vođena do sada i praktično je srušila ovaj režim. Urušavanje piramide traje i oporavak deluje nemoguć. Studenti uopšte ne pričaju o nekom Danu D, ne pominju izbore, nemaju ništa sa političkim partijama, nemaju vođu, inkluzivni su - podržavaju ih ljudi najrazličitijih opredeljenja... treba učiti od ovih mladih ljudi.
Pritom, neverovatno, ne koriste silu, nasilje ili pretnje već u ljudima bude isključivo pozitivna osećanja. Solidarni su, organizovani i disciplinovani. Trunke želje nemaju za soliranjem i mesijanstvom bilo koje vrste. Nisu oni toliko mlađi od mene, ali predstavljaju potpunu suprotnost mojoj generaciji.
Veći autoritet na mene ima devojčica u redarskom prsluku nego dve Žandarmerije. Pre protesta 15. marta su studentski redari po rukama ispisivali brojeve telefona roditelja i svoju krvnu grupu. Nisam mogao da se smirim.