Jedan od najboljih primjera je pad Slobodana Miloševića 2000. godine. Godinama je čvrsto držao vlast, manipulirao izborima i koristio represiju, ali kada je narod konačno rekao dosta, ništa ga nije moglo spasiti. Milioni ljudi su izašli na ulice 5. oktobra, zauzeli institucije i prisilili ga da prizna poraz. Policija i vojska su na kraju odbile da pucaju na narod, jer ni najjači režimi ne mogu opstati kad izgube podršku običnih ljudi.
Slične sudbine doživjeli su i drugi autokrati Ben Ali u Tunisu 2011, Mubarak u Egiptu Kad narod pređe tačku pucanja, nijedna sila ne može zauvijek gušiti volju većine. Uvijek dođe trenutak kada čak i oni najmoćniji shvate da su zapravo manjina, a tada im više ne pomažu ni tenkovi ni prijetnje. Historija ne pamti diktatore po njihovoj snazi, već po njihovom padu.