Ti si vrvt prvi u razredu naštreb'o pesmicu "tata se voli malo, mama se voli više a drug Tito ponajviše", ućiteljica bila ponosna? Slušaj, odrastao sam u porodici u kojoj se bašti io NOB, ne razmišljajući previše o tome. A onda zam odrastao i počeo da putujem. Upoznavao sam te "kvinslige", slušao njihove priče. Evo jedne. Zadnjih dana rata, drugovi gonili "kvinslige". Toliko hrabro drugovi bili da su ispred sebe poterali grupu žena i dece.
"kvinslizi" ili bacali oružje i predavali se ili se povlačili, niko nije hteo da puca na narod. Da ne pričam o svedlčanstvima da bi malo koji Srbin preživeo u Hrvatskoj i Bosni od Nemaca, stašau i Partizana, da ne beše tih Dražinih i Italijana. Nemojte samo laprdati napamet.
Nisam u to vjerovao ali je vrijeme pokazalo da je to tačno! Nacionalisti su imali šansu da pokažu da su bolji od komunista ali izgleda da nisu imali ni pola kapaciteta komunista! Smrt nacionalistima svih boja! Živio Titov duh bratstva medju Narodima koje kod njega nije bila parola već i fakat!
Sećam se priče jedne starice iz okoline Raške. Zima kaže stegla, Nemci prolazili kroz selo i podelili ćebad sa svastikom. Neko drukno drugovima, čuvarima naroda, sledećeg dana "oslobodili" pola sela. Dosta bre više tih laži.