Ko mi sina zovne "" dijasporac "" ima da mi popusi kitu. Licno sam ulozio sve ono malo poslijeratne volje i sirotinje, da mu u uho stavim koji normalan savjet u vrijeme kada su svi bili "Generali poslije rata ". Danas kada treba biti od pomoci , drzave nigdje. Dole citam komentar koji kaze da nasi studenti sa fakultetskom diplomom sjede i cekaju da ih neko zovne. To samo potvrdjuje da im je neko poslao krivu informaciju u uho. Nisi uspio ako cekas posao i cekas da te neko zovne. Ima , kao sto rece Abdagic, kompanija , sirom svijeta koji traze njihove zanate ili struke, ali ne mozete sjediti i cekati. Slobodno pasos u ruke i bjezi , trazi i tragaj. Nema se vremena cekat jer zivot brzo prolazi, brze nego popijena kahva u basti u kojoj se okupljaju ne zaposlene fakultelije. Sretno Abdagicu i svaka cast za poruku mladima da se vrate i pomognu propaloj i ostecenoj BiH.