Maksimalni dometi projektila i druge opreme koji se cesto navode u katalozima i javnim prezentacijama su uvijek teoretske brojke koje se u stvarnosti nikada nemogu postici, to su rekordni dometi postignuti u idealnim uslovima i najcesce bez bojeve glave, dok su stvarni dometi nerijetko priblizno 50% istih, kako god Tomahawk rakete imaju veliki domet.
Dalje Tomahawk rakete su stara tehnologija i sa svojom subsonicnom brzinom krstarenja su jako ranjive u sukobu sa iole sofisticiranijim protivnikom. Sirija opet i ne posjeduje pretjerano sofisticiran sistem protivvazdusne odbrane, a najpotentnije oruzije u njihovom arsenalu je sistem "Pantir S1" koji ce predstavljati veliki problem Tomahawk raketama, ali navedeni sistem je sistem kratkog dometa, Sirija ga posjeduje u malim kolicinama i bice ogranicen na cuvanje najvrijednijih tacaka, a ne vazdusnog prostora za sto je namjenjen S-300.
Dalje mnogi nagadjaju dali Sirija posjeduje S-300, ljudi trebaju shvatiti da je S-300 strateski odbrambeni sistem i da je on samo dio naprednog protivvazdusnog radarsko-senzorskog i oruzanog sistema i mreze. Nabavka samih raketa bez potrebne infrastrukture je beskorisna, a izgradnja naprednog sistema u koji bi se mogao inkorporirati sistem S-300 bi trajala godinama, a radovi tako velikih razmjera se nebi mogli drzati u tajnosti sto bi automatski izazvalo intervenciju Izraela i zracne udare.
Kako god Amerika ni Europa nisu trenutno u mogucnosti da zapocnu opci rat protiv Sirije i nisu u stanju da izvode udare velikih razmjera jer u regiji nemaju rasporedjena velika sredstva za izvodjenje istih.
Ako do napada i dodje to ce bar u ovoj prvoj fazi biti vise sibolicni udari po strateskim ciljevima ogranicenog intenziteta, a pravi ozbiljniji udari nisu moguci prije 2014e.