u životinjskome svijetu postoji više primjera parenja ženki sa više mužjaka. ne samo, da bi se obezbijedila najbolja sperma, kako članak navodi, jer je ta teorija puna šupljina, nego prvenstveno da bi se zaštitilo potomstvo. naime, ženka, pareći se sa više mužjaka štiti mlade na taj način, jer eventualnim ponovnim susretom sa nekim od mužjaka obezbjeđuje to da mužijak ne ubije mlade i tako prisili ženku na ponovno parenje, jer će mužjak, prethodno se pareći sa ženkom, misliti da su mladunci njegovi. kao i svaki slijedeći koje bude eventualno susretala, a prethodno se parila sa njima. npr. medvjedi, leopardi itd.
što se tiče poligamije i teorije, u 21. vijeku, pored silnih dostignuća, nije nužno obezbjeđivati potomstvo 'najboljom spermom', jer je to više primjereno prvobitnim rodovskim zajednicama. također sam mišljenja, da žena koja odluči da ima potomstvo, bude oslobođena potreba da radi, nego da joj se isplaćuje naknada u visini njene stručne spreme + dječiji dodaci.
...također mislim da žena sama treba da odluči da li će potomstvo imati u zajednici sa nekim ili će odgajati djecu sama i da li će uopšte imati potomstvo. masa je žena koje su željele djecu, a nemaju ih zbog uvriježene društvene norme, barem kod nas, da moraju biti udate.
summa summarum, proizilazi da je teorija o 'jakoj spermi' budalaština, jer u konačnici žena koja to želi, može biti oplođena spermom potpuno nepoznatog donora, ili na kraju krajeva usvojiti dijete
@kinderdorf
Sve ti to divno i krasno objasni ali ima jedan ogroman problem u tvom viđenju. I muškarci i žene su uvijek birali isključivo kvalitetne donore (ko j... dobru dušu, samo neka je lijep/a i stasit/a). Ima dovoljno žena u svijetu koje rađanjem djeteta žele sebi da obezbijede opstanak. Polazi im za rukom jer će uvijek tu i tamo naći glupog muškarca koji razmišlja više svojom drugom glavom u kojoj mozga nema. A što se tiče želje da se ženi isplaćuje naknada u visini stručne spreme ta teorija i ne odgovara baš feminističkom društvu, zar vi ne želite da ste nezavisne (kao da niste, realno)? Ako vam se plaća naknada neko mora proizvoditi tu naknadu a to opet na kraju spada na leđa muškarca i opet se vraćamo na nepotpunu nezavisnost. Još nešto, žene UVIJEK odlučuju s kim i kako žele da imaju dijete (osim kada imaju posla sa bolesnim silovateljima) ali ovaj način da se donira materijal i nije baš lijep i ugodan način da se dođe do željenog.
ne znam zašto mi se obraćaš i ženskom rodu, ali vjerovatno imaš neki svoj razlog.
da li su žene nezavisne, ili ne, pogotuvo u našem društvu, pitanje oko kojeg treba posebno raspravljati. odgajanje djece je ful tajm džob (imam ih četvero i samohrani sam otac) i ni sam ne znam kako uopšte stignem da ih odgajam, počesto i ne stignem i smatram, jer samohranih žena ima puno više, da bi se država trebala pobrinuti, a da se žena može u potpunosti posvetiti odgoju zdrva djece. naravno pod uslovom da ona to želi.
ni žena ni muškarac nikada nisu birali najkvalitetnije predstavnike suprotnog spola (govorim o našem okruženju, kao i nama samima), jer su uvijek bili limitirani preživljenim ili, pak, naopakim društvenim normama. npr. otac: 'neće mi vlah/turčin u kuću dok sam živ!' dakle, ženska osoba je prinuđena da bira isključivo u svojoj etničkoj skupini, što, složit ćeš se, nije mogućnost da se bira najbolji. također, majka: 'nije ona, sine, za tebe, priča komšiluk da 'hoda' unaokolo!' ista stvar. to da žena može uvijek naći nekoga ko razmišlja 'drugom glavom' je u najmanju ruku sexistička izjava, jer implicira da žena može naći nekoga samo ako raširi noge.
svakako da izdržavanje žene ne bi palo na pleća muškaraca, jer bi žena ravnopravno radila dok ne dobije potomstvo, sa mogućnošću novog zaposlenja kada odgoj prestaje. recimo sa 14, 16, ili 18god. djeteta. uzelo bi puno vremena i prostora da pojašnjavam sistem.
u velikoj većini slučajeva, žene ne odabiru s kim će imati potomstvo, jer im otac/babo odlučuje za koga će se udati i samim tim kome će djecu rađati. bih nije samo sarajevo. ovo o čemu ja pišem je u 80% slučajeva u bih