Planovi za rat 1992-ge su poceli kad ja šaka bijednika razastrla karte od popisa stanovnika da oznaci: teritoriju koju ce otet, koliko na njoj ima stanovnika koju trebaju pobit, koliko na njoj živi muških glava koja ce se suprostavit koljacoj armadi. A sa svoje strane tora, šaka bijednika je po karti uvidjela: koliki je njihov tor, koliko vojno sposobnih tu ima, koliko oruzja, goriva, i hrane trebaju donijet da ga naoružaju. Koji oficrski kadar je potreban za uspostavu efektivnog komandovanja. Nakon završene usporedbe, bilo je jasno gdje usmjerit pravce napada najslabije naseljenih mjesta iz suprotnog tora, koliki im sabirni centri trebaju za masovno klanje, i koliko vojske je potrebno da se zauzme teritorija. Kada je analiza završena, prešlo je se na operativno rasporedjivanje vojnog MTS-a na terenu. Cekali su se izbori o nezavisnosi republike, a nacinjen je i plebiscit o spremnosi svog tora za rat. Bez popisa stanovnika, vojno takticko planiranje rata bilo je neizvodljivo.