@kinder: i ja sam isto to pomislio. ko zna sta se desilo. mozda je poludila od tuge za sinom. a svako ko je ikad ista osjecao vrlo dobro zna da ljubav vrlo cesto nije u potpunosti racionalna
svakako sam mislio u tom kontekstu. a da li je bolesna ili nije, imaju valjda institucije koje vode računa o tome. lako je pričati i osuđivati, a ja ni dušmaninu ne bih poželio da sahrani svoje dijete i da bilo ko osjeti taj gubitak
to je fakat strasno... jedan od mojih najboljih drugova je poginuo u 18 godini zivota i njegovi roditelji koji su definitivno bili "normalni" su se tesko nosili sa time i normalno je da njihove rijeci i postupci nisu uvijek bili ocekivani... najlakse je meĐŽedu reci aaa nisu normalni
da i ja sam bio svjedok više takvih slučajeva, pogotovo u ratu. i sad kad se sjetim toga... uhhhhhh. da bog da, da sva djeca ostare i sahrane svoje roditelje