uvijek sa sobom imam barem kilogram soli, komad bukovine, pljuvacku ne gutam, cuvam za svaki slucaj, hodam na prstima i strogo gledam ispred sebe, pomjeram se sa mjesta kad neko prica nesto ruzno, tuzno, zalosno, itd. i na kraju ce me strefit asteroid direktno u glavudzu....... dzaba bilo konja vranih, po livadi razigranih, dzaba bilo sata i salasa, dzaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih... itd. itd.itd....