Postoje ljudi kojima je posao da pomazu ljudima, dijeci koja su na samrti i njihovim porodicama. To su kvalifikovani socijalni radnici. LJudi provode godine studirajuci socijalne nauke i godine radeci da obavljaju taj posao kvalitentno. Ne mogu zamisliti emotivnu, psiholosku i fizicku tezinu tog posla. Samo oni koji se bave tim poslom znaju to. Obican covjek se takvim poslom ne moze baviti bas kao sto ni svako ne moze doktor biti. Bez obzira kako bi lijepa gesta bila ipak je malo nefer ocekivati da ce jedan fudbaler objerucke prihvatiti da upada u tako tesku i mucnu situaciju. Ja dugo nakon takvog iskustva ne bih mogao funkcionisati normalno a vjerujem i jedan fudbaler od kojeg se ocekuje da trenira 8 sati dnevno i da zabija golove na svakoj utakmici pred hiljadama. U idealnom svijetu djeca ne bi umirala i sve bi im se zelje ispunjavale. Volio bih da zivimo u idealnom svijetu ali ne zivimo. Zelim da porodica Hajrudina provede ove dane zajedno, u miru i ljubavi. To je ipak najvaznjie.