Jednostavno, problem je u emocijama... Drago mi je sto bh reprezentacija ide u Brazil, ali ja tu reprezentaciju ne osjecam kao svoju, ma koliko se trudio. Nema tu s moje strane nikakve mrznje, zavisti i slicnih ruznih osjecanja...ali nema ni onog zara, euforije i ostalih osjecanja koja bi trebalo da prate ovakav dogadjaj. Srecno vam u Brazilu i pozdrav i Banje Luke.
Pa brate koju osjecas kao svoju? Kako to fakat tako... Mislim, meni je drago sto si ti ovo ovako normalno i iskreno napisao ali sam tuzan radi toga... Sto se mi ne volimo samo radi glupih politickih huskanja i nekakvog naziva srbin-musliman-hrvat... Pa vidi nas svi identicni, svi lijepi ko lutke ovdje na balkanu, zezamo se skupa i zivimo haman na istom mjestu! Sta dobrog donosi to sto se ne gotivimo? Dajte ljudi da se postujemo a da svako ima svoje vjersko sam za sebe, ali da idemo skupa na jahorinu i na igman na cevape, da skupa idemo na more i da radimo skupa... Sto to reprezentacija moze a mi ostali ne mozemo?!?
Pa mislim da je suvisno pisati koju ja osjecam svojom... Ne znam i ja se pitam zasto se ne mozemo voljeti, ali cinjenicno stanje stvari pokazuje da ne mozemo, makar ne za sada. Valjda je to zbog nekih gresaka u proslosti. Razlozi, na posljetku, i izgube na znacaju, vazno je ono sto iza njih ostane, a evo vidis sta je ostalo. Da li ce se u buducnost nesto promijeniti, ne znam...volio bih, mada sam pesimistican.
Prikaži sve komentare (229)