U današnjem nesigurnom društvu, gdje čovjek svaka tri mjeseca strahuje hoće li mu obnoviti ugovor, trebao bih imati djecu? Imam 29 godina, u dugogodišnjoj vezi, brak mi ne pada napamet, a djeca pogotovo. Karijera je trenutačno na prvom mjestu. Osigurati stabilnu egzistenciju, bez da razmišljam hoću li sutra imati posao i plaću, pa tek onda o potomstvu razmišljati. Prije 32-33 godine sigurno ništa.
Istina, sreća mi je jedino što radim u polju koje uvijek traži radnu snagu (IT), pa mogu i vani naći posao. Donedavno sam radio u turizmu i vidio da nema nafake tu i pebacio se na IT, za što sam se odlučio vanredno školovati u slobodno vrijeme. Mora čovjek uvijek razmišljati da sebi omogući više opcija jer nikad ne znaš kad možeš ostat bez posla.
Plus briga o starcima. Mama radi za 450 KM, stari nešto malo čaprka i da ja ne pripomognem, nema šanse da bi spojili kraj s krajem. De facto čovjek već ima porodicu koja ovisi o tebi.