Kratko, brate, kratko....dok se okreneš star si i nemoćan, ili još gore odeš u najboljim godinama kao ovi momci. Danas sam bio na dženazi jednom čovjeku koji je zaslužio da mu cijeli grad (najmanje) dođe na dženazu a bilo je jedva 100 duša. Sve teška gospoda, niko neće da nosi tabut iako je to naš običaj, niko neće da pomogne u ukopu, i to je običaj uvijek bio....znači i ono malo što je došlo poredali se okolo ko mumije i čekaju. Ja onako gledam i kontam zašto čovjek suzdržava bilo čega u životu zbog drugih. Zašto kad su ljudi postali takva stoka i dušmani jedni drugima da je to prosto nevjerovatno. Znači i na taj posljednji oproštaj dođu preko neke stvari. Zašto ovo pišem? Pa evo gledam i ovdje ista slika, ima dosta ljudi ali premalo za ono što su momci zaslužili....brate gdje je Safet, gdje je cijeli Savez, gdje je još igrača....