Sjećam se onoga trenutka strašnog, i one nevjerice u očima djetinjim mojim. Srušili su te krvnici, tog dana glasnog, dok sam se igrao sa drugovima svojim. Začula se je vriska, plač i buka velika, kao da je sam pakao u grad sa neba doš'o. Slomilo bi se od bola i srce od čelika, da je kroz tu buku i taj pakao prošlo. Komadi kamena tvoga u Neretvu su pali, u tu vodu, bosansku, hladnu i duboku. Nisu krvnici tada jednu stvar znali, da je sve to ostalo u jednom djetinjem oku.