bila su to vremena u kojima su igrači bili izgrađene osobe, studirali na emitentnim fakultetima, bili obrazovani, za razliku od današnjih primitivaca i topuza koji nemaju mrvicu pameti u glavi, pa kako će onda znati potrčati kad ne znaju sabrati 2+2. kad se tome još doda zabrana odlaska u inostranstvo, i ne čudi što je ondašnja liga imala ogromnu koncentraciju talenta. danas međutim da bi igrao moraš biti babin sin, jer su takvi "bolji" i veći talenti. i onda dobijem osip kad se pojedinci diče edinom džekom (kao svojim produktom), čovjekom koji je vrijedniji od čitave naše lige i infrastrukture, i čovjekom koji je od tih ponosnih bio proglašen klocem