Kamo sreće da Austrougari dopustiše da se jezik zove ilirski onda ga niko (ili nitko) ne bi svojatao kako hoće. Zato nam se strani lingvisti smiju jer je za njih sve to jedan nadregionalni policentrični standardni jezik - srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski. Jednom Brazilcu je svejedno što priča portugalci, Amerikancu engleski ili Švicarcu njemački, a mi imamo problem ako neko ne priča 'svojim' jezikom. Još jedna stvar: mnoge zemlje nemaju u ustavu stavku 'službeni jezik' niti im je to bitno, samo je to bitno bivšim jugoslavenskim zemljama, tačnije njihovim nacionalističkim vođama.