Mi se susrećemo svakim danom sa sve većim brojem pasa, niste nam gospodo iz nauke, ja uvažavam sve vaše reference, gospođo profesorice sa Veterinarskog fakulteta, ali isto tako Vi niste pričali ovdje stručno. Vi ste ovdje pričali politički promovirajući projekat iz kog imate koristi. Ja vas najljepše molim, ostale diskutante, da se okrenete ka onome zbog čega jesmo ovdje – kako da riješimo problem. Evidentno je da ovaj zakon koji imamo nije riješio problem. Nismo mi ovdje u Parlamentu izmislili, skupština općina i gradova je poslala zahtjev prije godinu dana Parlamentarnoj skupštini BiH da ponudi rješenje. Očigledno sve općine ne mogu da riješe problem, a isto tako ni vi koji ste, koji imate projekte namijenjene za rješavanje ovog problema. Hajmo zajednički da nađemo ono što odgovara građanima, ono što odgovara ljudima, a ne što odgovara humanitarnim organizacijama kojima je dobro od ovih budžeta. Zato vas pozivam, slušajući ovo sve i ove kritike, pomozite. Od tih sredstava koje imate ja vas najljepše molim da pomognete da se ovaj problem riješi a ne samo da imate lični interes. U ovom periodu od jula mjeseca od kada je zakon ušao u parlamentarnu proceduru vi ste animirali desetine hiljada nevladinih, humanitarnih organizacija iz inostranstva, moji mejl boksovi su zatrpani brigom o našim psima iz Meksika, iz Brazila, iz Italije, zatrpan mi je mejl, i više, ja mislim da svako živo biće koje hoda iz Italije mi je poslalo mejl da protestvuje protiv današnjeg ubijanja pasa. Oni nemaju pojma o čemu mi diskutujemo danas a šalju protesne mejlove. I molim vas, ja znam da vi lobirate da ostane ovaj zakon jer je to interes, materijalni interes ljudi koji rade u humanitarnim organizacijama, koje puštaju kad se po metodi – uhvati, tretiraj, pusti, puštaju te pse na ulice. Na ulicama se ne može hodati od pasa. Treba naći rješenje. Ovo rješenje koje je predviđeno zakonom evidentno, dokazano činjenično, nije dobro rješenje. Hvala lijepo.

Ne dakle da nista nije rekla o trosku eutanazije, nego nije rekla NISTA KONSTRUKTIVNO UOPSTE niti je upotrijebila rijec "eutanazija". Mogla bi komotno na klix ovdje umjesto u parlament. Ista joj je prica. O nekakvim imaginarnim sredstvima koja se imaju. Jedini ko je pomenuo konkretne troskove eutanazije bila je Inga Dujmovic, predstavnica Ureda za veterinarstvo BiH. Ciji komentar uredno svodi citavu ovu bajku o "uspavanoj kujici" na srz greske da ne kazemo zajeba u logici ovih zeljnih psece krvi. "I naravno ono što je već sadržano u članku 43. Zakona a to je mjera koja definitivno jeste i mjera izbora i mi smo je ugradili u ovaj Zakon zato što je ona najjeftinija i najučinkovitija, a to je kastracija i sterilizacija napuštenih životinja u smislu smanjenja populacije. Da je to tako govori podatak sa kojim smo mi operisali i prije donošenja Zakona, a to je činjenica da evo, recimo govoriću u Kantonu Sarajevo jer smo tu najupućeniji, da imamo komunalno preduzeće koje postoji preko 50 godina i koje je iz godine u godinu do donošenja Zakona povećavalo svoj budžet za 100 hiljada maraka, oni su imali samo jedan zadatak to je bilo hvatanje i eutanazija napuštenih pasa, što je dovoljno samo po sebi da govori da ubijanje ne spriječava napuštanje. A napuštanje je ono zbog čega smo mi ovdje, dakle to je neodgovorno vlasništvo i koliko god mi ubijali pse nikada nećemo, ukoliko ne poduzmemo sve zakonom propisane mjere, nikada nećemo doći u situaciju da zaustavimo napuštanje, što je ustvari osnovna suština ovoga problema." Tj. Ako su se kerovi prije redovno ubijali na po ulice sacmom, ZASTO SE TO MORALO STALNO RADITI PONOVO kad je to tako efikasno i zasto je budzet za to rastao svake godine za novih 100 hiljada maraka?