Ovako,kasnim dosta sa temom ali odlucio sam da dodam i ja nesto.Vrlo mali broj nas je procitalo cijeli clanak od prve do posljednje rijeci.Mnogi su se bazirali na sliku i naslov,ali ko god je procitao sve ovo vjerujem da ste se mnogi osjecali kao i ja.Da li ste u odredjenim trenucima osjecali ogorcenost,bijes,tugu?Da li je bilo trenutaka kad vam cak nije bilo do zivota jer vidite sta se sve tada dogadjalo dok je vecina nas imala tek nekih 5-6 godina?Meni je bilo trenutaka i da suzu pustim,prvenstveno jer sam ostao bez oca u to vrijeme ali i opcenito kad vidim gdje se nalazimo.Nek nam je Bog na pomoci jer ''Ivan,Armin ili Dejan'' nisu zasluzili ovu mrznju i sve sto su nam skrojili zli ljudi.Gdje smo sada zbog tih ljudi,gdje?Blizim se tridesetima nemam ni posla,niti kuce...a o zeni i roditeljstvu mogu samo u suzama da sanjam.