Htio sam svim svojim sugrađanima od srca čestitati Dan državnosti, ali me u tomu naumu priječi činjenica da BiH, nažalost, i dan-danas nije ni „D“ od države koja bi po definiciji trebala svim svojim građankama i građanima prije svega osigurati dostojanstvo i sigurnost, posebice onu pravnu, socijalnu, zdravstvenu… BiH nije država ni zato jer se i dan-danas traže ubijeni i nestali, i dan-danas mnoge majke susprežu svoje suze čuvajući ih za trenutak ukopa kako bi djecu ili muževe dostojanstveno opremili na vječni počinak, i dan-danas se neprocesuirani ratni zločinci nesmetano šeću našim ulicama… Nije država ni zato jer i dan-danas brojna zgarišta i stratišta ostaju neobilježena, nekadašnji logori se privatiziraju kao gospodarski objekti ili štale, stotine tisuća protjeranih i poniženih i dan-danas nisu u svojim prijeratnim domovima… Godinama upiremo prstom jedni u druge govoreći da rušimo i dijelimo BiH, kao da ona već odavno nije i de facto podijeljena… Prva-druga-treća, prva-druga-treća, i tako u nedogled nebuloza za nebulozom u ovom vrtlogu ludila i neizvjesnosti iz kojega su – čini mi se – odavno u daleki svijet katapultirani i razum i sva inteligencija koja sada gradi i uzdiže neko drugo, tuđinsko, ali sretnije društvo u kojemu ljudi također dijele svoju zemlju, ali su svi redom sretni i zadovoljni i baš ništa nemaju protiv toga da svoju zemlju i dalje dijele s drugima i drugačijima. Da – problem ove zemlje je da ju jedni žele i de iure i de facto podijeliti, a drugi ju pak nipošto ne žele podijeliti, ali se ponašaju krajnje autistično, destruktivno i kratkovidno, dok treći… ha, nije što su ovi treći „moji“, ali imam dojam da danas jedino ta treća i najmalobrojnija strana istinski dijeli ovu zemlju s druge dvije strane na način na koji se u skladnoj tročlanoj obiteljskoj zajednici dijeli kruh naš svagdašnji, bez da jedan član zgrabi pola štruce, a drugi zgrabi drugu polovicu štruce dajući najmanjem bratu tek pokoju mrvicu budeći u njemu revolt i nepotrebnu mržnju, te – ne daj Bože –želju za nekakvom osvetom jednoga dana kada „poraste“. Da, ja doista mislim da ova zemlja ima budućnost samo ako ju zajedno dijelimo i zajednički uživamo dijeleći u njoj i dobro i zlo kao prava obitelj, uz posve jednaka prava i obaveze za sve! Zaista mislim da je došlo vrijeme da neke stvari iz prošlosti stavimo ad acta i izađemo iz začaranoga kruga ludila koje nas je obuzelo… Prema daytonskome kalendaru, BiH bi u 2013. trebala biti punoljetna i sposobna sama odlučivati o vlastitoj sudbini i budućnosti bez da im nekakvi bjelosvjetski poklisari više ikada izmišljaju toplu vodu ili uspostavljaju nekakve nove teoreme matematičkoga kaosa tvrdeći da je 17:3=5, što je u najmanju ruku silovanje ljudske inteligencije?!?! O bešćutnom i ogavnom silovanju ustavnopravnoga poretka BiH da i ne govorimo, kao da perfidna 13-godišnja majorizacija nije bila dovoljan udarac u jedan od tri temeljna stupa koja drže ovu zemlju na okupu i čine ju državom… I onda se netko čudi kada jedna od glasnogovornica te jedne nelegitimne Vlade koju je neki masno plaćeni poklisar nelegalno legalizirao na Fejsu pljune u lice i njemu i civiliziranom svijetu lajući da je kao spremna za ovaj dom… dom u kojemu je zbog višeslojne isfrustriranosti običnoga čovjeka stopa suicida dosegla sami svjetski vrh, pa bismo s pravom ovu zemlju opetovano odgađane budućnosti mogli nazvati „Dom za vješanje“! Da, ja doista mislim da je sazrelo vrijeme kada i jedni i drugi i treći moramo poštovati činjenicu da ova zemlja ne pripada ni jednima, ni drugim, ni trećima, nego je NAŠA ZAJEDNIČKA DOMOVINA! Prošlo je vrijeme prebrojavanja krvnih zrnaca i vaganja je li netko više Srbin, Hrvat, Bošnjak, Turčin, Ilir ili Marsovac. Nadam se da je prošlo i vrijeme i pokatoličenih/ islamiziranih Srba, i bosanskih pravoslavaca/ katolika, i hrvatskoga cvijeća ili Jure&Bobana… Poštujmo činjenicu da JA najbolje znam tko i što sam, da TI najbolje znaš tko i što si, da ON/ONA/ONO najbolje zna tko i što je, pa ćemo onda MI svi zajedno osjetiti da pripadamo Bosni i Hercegovini, da smo cijenjeni i poštovani u svoj toj svojoj različitosti, te da nam Bosna i Hercegovina doista nije nikakva zla maćeha koja nam forumskim žargonom opetovano šalje poruku - „Ako me ne volite, možete ići odavde!“ - nego da je to zajednička domovina koju želimo i hoćemo urediti tako da ona bude funkcionalna i prosperitetna, poštujući želju sva tri naroda koji su joj ZAVNOBIH-om svojedobno i udarili temelje današnje državnosti. Želimo modernu i funkcionalnu državu, a ne uspijevamo nikako pomiriti nacionalno i građansko u njenoj većoj polovici, kao da je u njenoj manjoj polovici to građansko ikada imalo priliku pred nacionalnim, pa se opet ondje živi. Uistinu se doima paradoksalnim, ali je upravo taj manji BiH entitet danas ona bolja polovica Bosne i Hercegovine, premda je premrežen brojnim masovnim grobnicama i pustim planinama i dolinama iz kojih su ljudi svojedobno pobjegli da spase živu glavu. A, ruku na srce, ni veći entitet ne zaostaje mnogo za „manjim bratom“ u svojim nedjelima, i opet se oko te teme onda vrtimo u krugu jer svatko mete u tuđem dvorištu, ali nikako da očisti vlastito! No, ostavimo se prošlosti i ostavimo manji entitet na miru jer je to danas uistinu ona bolja polovica BiH koja ide naprijed i – zasada – nije dijelom ovoga pomahnitalog federalnoga vrtloga koji iz dana u dan pustoši već ionako neizvjesnu budućnost ljudi u ovom većem BiH entitetu, gdje se – usput budi rečeno – klasičnim hegemonističkim metodama većinske nad manjinskom politikom pokušava naplatiti sve što je ostalo nenaplaćeno u prethodno pomenutom manjem entitetu. E, pa, evo… iz perspektive hrvatskoga čovjeka, ja vam kao izrazito tolerantan, razuman i dobronamjeran čovjek svima kažem da takva politika neće proći, i možemo se mi sada godinama nadmudrivati i čekati tko će prvi zamantati u tom začaranom krugu ludila, ili ćemo se lijepo dogovoriti da idemo nešto graditi a ne razgrađivati jer dobri primjeri postoje! Ja doista mislim da nitko od vas neće reći da je jedna Švicarska abnormalna zemlja, ili će se ipak pronaći i netko takav… Doduše, jest da pojedinci već više od 500 godina strahuju da bi se Švica mogla raspasti, ali je nepobitna činjenica da ondje žive sretni i realizirani ljudi koji vole svoju domovinu premda žive u većinski nacionalnim kantonima, koji se pak u kontekstu većega BiH entiteta još uvijek smatraju izrazitom političkom herezom i smrtnim grijehom. Zašto?! Vjerujem da će prevladati razum, a ne nepovjerenje i želja da kod susjeda krepa krava jer – htjeli mi to ili ne – u ovoj pat poziciji svi polako krepajemo i izdišemo, i živo mi se onda fućka za državu u kojoj ne mogu dobiti ni posao čistača ulica bez da potegnem neku političku vezu… Država u kojoj cvjeta kaos i u kojoj se uspjeh i društveni ugled mjere prema pripadnosti kriminalnoj hobotnici koja svoje korupcionaške i nepotističke pipke i sise obilato daje slijepim poslušnicima, za mene onda i nije država, niti ju kao takvu želim slaviti. A da ne govorimo o tomu da se natežemo mjesecima i godinama oko toga hoće li jedan državotvorni narod dobiti natrag svoju Ustavom iliti Daytonom zagarantiranu ravnopravnost na svim razinama, bez da ga se tretira kao nekakvog kmeta na njegovoj vlastitoj zemlji… Dakle, u iščekivanju kakve-takve nade da ću uskoro doživjeti neke pozitivnije vibracije sa nadolazećeg sastanka federalnih partnera, neću iz principa sutra slaviti 25.11., premda me čudi da se ovaj datum ne obilježava u RS-u s obzirom na simboliku koju on sa sobom nosi, a odnosi se na kidanje svih veza s NDH. Namjerno stavljam pjesmu koju je na HDZ-ovom skupu svojedobno u Mostaru otpjevala Tereza. Hrvatima ljubav prema BiH nije strana, ali tu ljubav guši bošnjačka hegemonija i majorizacija koja će dodatno narušiti odnose ako se tijekom ovih pregovora ne probudi usnula razboritost i prevlada zdrav razum. http://www.youtube.com/watch?v=Ceilt_VApO8&lc=-OVk3byQnB4L-2cw46qMfdANQEmbxJ-uAdm9QMSJIEc