Jah... Jadni Kinezi. Zato ih na sarajevskom aerodromu skidaju sa aviona skupa sa koferima punim keša, kao što je to bio slučaj prij nekoliko dana. Prema našim ljudima koji rade u njihovim prodavnicama se odnose kao prema najvećoj stoci. Taje porez, carinske dadžbine, zatrpavaju tržišta svega i svačega robom nikakvog kvaliteta (često i otrovnom ili opasnom za određene uzraste), ne uplaćuju si MIO/PIO, Pokop a ni Bakije. Jedu ona svoja čudna jela, izbacuju solunare kroz zidove sa tek postavljenim fasadama i nisu se žalili u vrijeme kada su bosanci i hercegovci, pritisnuti postratnom neimaštinom, sve od igle do lokomotive kupovali upravo u njihovim radnjama sa jeftinim i takoreći jednokratnim proizvodima. Kinezi na marku uloženu u robu zarade bar pet maraka a malo im jer bi htjeli deset. Ok, ali zašto? Za majice koje se skupe tri konfekcijska broja od prvog pranja i usput ti poboje hlače i posteljinu? Za produžne kablove i lampice za jelku sklone samospaljivanju? Nigdje veze...