To je kada uzmemo da se kurčimo pa igramo protiv Argentine prijateljsku, sa dvanest minuta uigravanja na jednom i pol treningu. Isto tako protiv SAD-a. Umjesto da odigramo protiv nekoga koga možemo realno lakše napasti i pobjediti, ne neku šašu nego neku repku koja nije za baciti, nešto u našem rangu. ALI NE, moramo mi gradu St. Louis napuniti stadion, ipak njima trebaju te pare, ipak su Bosanci i Hercegovci taj grad oživili koji je krajem 90 bio na rubu propasti. Sušić samo dokazao da je najmanje zaslužan za ove uspjehe, a da smo u Brazilu isključivo igračima koji su igrali na ogromnu motivaciju nas koji smo ih bodrili, plus to su kvalitetni igrači, koji uz motivaciju i ne trebaju trenera nekog afirmisanog. U prijateljskim mečevima nema tog naboja za pobjedom, a još ovaj da priliku Vršajeviću ili Kvržiću koji su daleko ispod kvalitete ostalih, ali ZNATNO daleko ispod.