Ja bih rekla da u ovoj drzavi covjek je ispod psa vec odavno. ali nista ne radimo po tom pitanju. niti smo ikad uradili. svi sjedimo i svima je dobro, covjek je davno izgubio svoj identitet i dignitet, i ljudskost i sve. Oni nam kroje kapu od kraja rata i mi ih pustamo i dalje, i tako je. i naglasila bih, zanemarivsi zivotinje na tren, da smo najgora rasa ikad, jer onog trenutka kad pustis komsiju da se zarovi u kontejner, svako od nas je izgubio svu ljudskost koju je ikad imao. i ne cudim se nicemu.
Da, ali ako snosimo dio odgovornosti za te ljude, penzionere koji rove kontejnere, koliko tek odgovornosti snosimo za životinje koje su nemoćne u odnosu na čovjeka. Zar je teško višak hrane odvojiti pored umjesto u kontejner? I nije to jedino rješenje, ima toga još, ali ovo je najmanje što običan narod može da učini.
rade mnogi ljudi mnogo toga sto se ne cuje i ne vidi po portalima, i rade to za svoju dusu. doduse vise ima neljudi. Spomenucu samo kurban bajram, kad kontejneri budu pretrpani glavama ovnova( koji se itekako jedu kod nas) a ne daju se ljudima koji nemaju. itd itd ja imam zivotinja koliko ih mogu hraniti, i volim ih ko svemir. spasila sam ih mnoge i nikad ih necu pusiti na ulicu. moja odgovornost, i da svi hoce tako.
I ja jednostavno imam veliko srce za životinje, inače se bolje razumijem u životinje nego u ljude, valjda zato :)) Kad si već pomenula kurbane, uh to je posebna priča. U mojoj nahiji pogotovo, ali to su samo lični primjeri ljudi. Ne doživljava svako praznik na isti način. Sreća pa se djela mjere prema namjeri :-)