kopir Od nečega se mora početi, naravno, ako si početnik, a pošto je u članku riječ o mladim i obrazovanim, a nezaposlenim ljudima, ja ću ići s tom pretpostavkom. Činjenica je da je konkurencije puno, da poslodavci imaju da biraju, jer smo im na prvi pogled, svi isti, pa tako i mi moramo stisnuti zube, raditi za taj minimalac, po 10-12 sati dnevno dok se nečim ne istaknemo, ne steknemo potrebno iskustvo, znanje, kvalifikacije koje su tražene, dok ne krene dobar glas o nama kao pouzdanim, upornim, kvalifikovanim, proaktivnim itd. A vjeruj mi, taj glas, kada se formira, ide brzo.. Potrebno je malo više spremnosti na rad u mjestima, koja nisu naše mjesto stanovanja. I nije ovo prazna priča, jer sam i sama prošla taj put, kao i nekoliko mojih prijatelja. Osim ako nismo spremni izaći na ulice i reći - dosta, uslovi od samog početka treba da budu ovakvi i onakvi - onda nam ne preostaje drugo, nego boriti se za svoje mjesto.