Evo, ušli smo u dan okupljanja aktivista za prava pasa... Valjda mi je trebalo da napunim koju da skontam, da logične i životovažne stvari nisu bitne, već lobiji koji ih podržavaju. Jer, od Kraljevine SHS, na ovamo nikada jadniji život nije bio na ovim prostorima za LJUDE, kerovi su se snalazili i bez svojih prava i advokata. Ljude su predstavljali, zamislite, čak LJUDI koji su zarad svojih principa robijali, pa i ginuli. Takvih ljudi danas više nema, ili su u nekim drugim asocijacijama, jer više nije trend poboljšati život čovjeka, čovječije ribice su endemska vrsta koja (možda) izumire, stoga moramo u Postojnsku jamu da je spašavamo. Naš komšija se objesio, sa ili bez zakona o eutanaziranju, obilježavanju i kastraciji, valjda nije mogao doći na red od prioriteta i lobija. Nije ovo ni epitaf, niti lament nad sudbinom A.M. kojem je pukao film, a imao je dijagnozu da nije sav svoj, "problemi" stoje u novinama svakog dana, samo su drugačijih inicijala, lokacija iz kojih dolaze...