Djevojčicu koja ima deset godina je nedavno napao čopor pasa. Djevojčica je, nakon što joj je šećer skočio na 42, bila u komi 3 sata. Dijete je oboljelo i primat će inzulin cijeli život! Zar je to što želimo? Meni lično je život tog djeteta vjedniji od života 1000 pasa u ovom gradu. Ja volim pse, i posljednje što želim je da se ubijaju, ali mislim da nema drugog načina da se taj problem riješi. Zaista ne želim svaku noć da razmišljam da li će moja sestra, mama, rodica da dođu bezbrižno kući, jer mjesto gdje ja živim je puno lutalica i samo je pitanje kada će neko nastradati! A ta udruženja koja su protiv zakona, neka nahvataju po gradu po 5-6 njih i neka ih vode kući. Sve se nema novca za azile, ali imaju za silne propagande o neubijanju! Tuga i žalost.