niti sam u društvu kakvom za zaštitu životinja, niti imam kakve koristi od toga, al bila sam na protestima, i biću, jer sad ću da vam ispričam zašto. Brate imam ti ja kera, kuju, mješanku laba, sterilisana, no nebitno, i jednu noć sjedimo ja i kera, spopala mene neka tuga, plačem ja ko godina. Navrla kera na mene udara me njuškom, brate plače i ona. Ne možeš da vjeruješ, plačem ja, plače ona. E sad kako da ja okrenem takvim bićima leđa. Al to vi koji osuđujete, ne mozete dokuciti, niste osjetili, nego osuđujete nas, umjesto one koji su krivi za ovakvo stanje, i ljudsko i zivotnjiskom mozda zbog onih na vlast, sto sma ja plakala tu noć kad je moja kera plakala sa mnom. Nemojte biti ishitreni sa svojom površnošću. Nisu sve pare, korist, i sl. Ko da mene nije strah bijesna psa, al riješenje nije ono što vam se nudi. Sjednite uzmite slobodno, svakako ne radite, razmislite, ko, šta, kako, i zbog čega, ljudi moj bosanski