Finale obrušavanja u blato odigrao se prošlog tjedna, u trenutku kada je slovenski napadač Bezjak “tunelom” u Dinamovu petercu posjeo Šimunića na stražnjicu prije nego što je zabio pobjednički gol za Ludogorec. Ukupno je Joe s kapetanskom vrpcom oko ruke na terenu u Europskoj ligi proveo pet utakmica, 450 minuta, a Dinamo je tijekom tog putovanja primio devet golova i osvojio jedan bod. Ukratko, klupski učinak Josipa Šimunića u očitom je raskoraku s njegovim ambicijama u reprezentativnom okruženju. Umjesto oproštajnom utakmicom i fanfarama, Šimunić na koncu u igračku mirovinu odlazi brutalnim klizećim startom Fifinih disciplinskih sudaca. U kolektivnu će memoriju biti upisan kao veliki igrač koji nije znao režirati posljednje poglavlje karijere, što opet nije razlog da danima prolijevamo krokodilske suze. Za promjenu, može se priču ozabaviti onom alanfordovskom maksimom za kojom u sličnim životnim filmovima katastrofe rado poseže jedan kolega. Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja...