Napustiti svu onu socijalnu sigurnost iz socijalističke epohe BiH: sveukupnu medicinsku zaštitu stanovništva, zaposlenje i sigurnost rada /čak i Sud udruženog rada/, školovanje dostupno svim društvenim slojevima čak do visokog akademskog i stručnog stepena, odmor u vlastitim odmaralištima na moru i planini, stanove dobijane zajedničkim ulaganjima, život u miru.... sve uime tobožnje demokratije koja je šaki besprizornih ljudi i političara dodijelila /ne zaradili!/ zajedničko društveno bogatsvo sramnim i zločinačkim privatizacijama i pravnim smislicama... sve to pokazuje pravu prirodu našeg čovjeka. Kukavičluk, poniznost, beskrajno podnošenje uvreda i patnje. Tako i svoju djecu odgajaju: ideal im je da im se djeca domognu bezvrijednih diploma trikom ili kupovinom a onda uhljebljenje koje im garantuje raskoš života političara i tajkuna. Oni su im kriterij vrijednosti i uspjeha...... Ništa drugo ovaj narod i ne zaslužuje kad je mogao socijalnu pravdu zamijeniti ovom zbog koje sada grca... i dugo će grcati... dok sasvim ne prekipi a onda će se konačno upitati šta mu je činiti, i početi činiti. Samo da ne bude „ne lipši magare dok trava ne izraste“