Dvolična Fifa u petak je Kosovu zabranila igranje prijateljskih utakmica, i to ponajviše zahvaljujući srpskom lobiranju. Ali, Sepp Blatter nije samo “zarobljenik” FSS-a, on je duboko proračunat tip koji je shvatio da bi se nogometnim priznavanjem Kosova raspala i “najjača balkanska reprezentacija” – Švicarska. A upravo s tom reprezentacijom će Hrvatska 6. ožujka u St. Gallenu igrati test-utakmicu. Istina, na švicarskoj klupi neće još sjediti Vladimir Petković, Sarajlija koji će nakon Svjetskog prvenstva preuzeti njihovu nacionalnu momčad, u St. Gallenu će to još obavljati Ottmar Hitzfeld. Licemjerni Blatter Kada kažemo da je Švicarska “najbolja reprezentacija s prostora bivše Jugoslavije”, to ima i svoju podlogu. Ona je danas najbolje plasirana, na osmome je mjestu Fifine ljestvice, iza nje su duboko balkanske nogometne “velesile”: Hrvatska (16.), BiH (19.), Slovenija (29.), Srbija (30.), Crna Gora (52.), Makedonija (83.). A atribut balkanski Švicarci su zaradili jer im je reprezentacija sastavljena uglavnom od Albanaca, Bosanaca, Latinoamerikanaca, Turaka, Kurda i jednog ili dvojice “echte” Švicaraca. Uostalom, pogledajte udarnu postavu iz zemlje koja za sebe tvrdi da spada među deset najboljih reprezentacija na Svjetskom prvenstvu. Benaglio, Rodriguez, Schar, Lichtsteiner, von Bergen, Shaqiri, Behrami, Inler, Xhaka, Stocker, Seferović. Istina, većina ih je rođena u Zürichu, poput Diega Benaglia i Ricarda, Ivana Araye Rodrigueza, Harisa Seferovića (Sursee), Gökhana Inlera (Olten) ili odbjeglog Izeta Hajrovića (Brugge), ali Kosovari u vrlo mladoj dobi dolaze u obećanu zemlju iz Gnjilana (Shaqiri, Xhaka) ili Mitrovice (Behrami). I kada bi danas igrači kosovskih korijena mogli igrati za svoju državu, koju je priznalo 96 zemalja svijeta, ne bi imali reprezentaciju ništa slabiju od Hrvatske. Jer, i njihovi igrači igraju u Bayernu (Shaqiri), Napoliju (Behrami), Borussiji Mönchengladbach (Xhaka), Real Sociedadu (Seferović) ili Manchester Unitedu (Januzaj). Dario Venutti, novinar Neue Zürcher Zeitunga, opisuje Švicarsku kao stabilnu momčad, koja je najjača u središnjici i jedini njezin minus su napadači. Naročito nakon što se Izet Hajrović nedavno opredijelio za Bosnu. - Iako su s Islandom igrali 4-4, i u defenzivi su sasvim solidni. Da, jednom je Hrvatska na Europskom prvenstvu u Portugalu odigrala 0-0 sa Švicarskom i to smo smatrali velikim neuspjehom jer su Švicarce pokušavali slomiti napadači visoke europske klase: Ivica Olić, Dado Pršo i Tomo Šokota. Niko Kovač se, naravno, sjeća te utakmice, nastupio je… Nepravda za Kosovo Na Svjetsko prvenstvo idu s uvjerenjem da će izboriti dobar plasman, očekuju osminu finala, pa i više. Otkud tolika samouvjerenost? - Jedan od razloga je Ottmar Hitzfeld i njegovo iskustvo. Švicarci mu bezgranično vjeruju, iako forsira ‘arhaični’ sustav 3-5-2 – rekao je Venutti, naglašavajući da je najjači švicarski adut u Brazilu Xherdan Shaqiri kojega se i mi sjećamo iz Splita. Razvalio nas je… Švicarska će 6. ožujka sve, u milimetar, reći i o snazi i o rupama u hrvatskoj reprezentaciji. Kao što su i na premijeri Štimčeve ere u Splitu pokazali Hrvatima da su šuplji kao švicarski sir. I tada su nam otvorili oči, zazvonili na uzbunu i možda je baš ta test-utakmica opomenula Štimca da kvalifikacije neće biti ugodni let za Rio. Nitko nas u kvalifikacijama nije “unakazio”, osim Švicaraca. Nadamo se da će u St. Gallenu figure biti drukčije posložene. A što se tiče nepravde prema Kosovu, kojemu je Švicarska ukrala najbolje igrače, a i Belgija upravo pokušava ukrasti Januzaja, nije mi jasno licemjerje Seppa Blattera. Ako se Kataloniji i Gibraltaru dopušta igranje prijateljskih utakmica, zašto to nije dopušteno Kosovu? Još jedna u nizu nedosljednosti prvog čovjeka svjetske nogometne organizacije. Zar je zapreka priznanje Ujedinjenih naroda? Zar je UN možda priznao Kataloniju? Stvar je u lobiranju. Iza Gibraltara stoje Englezi, iza Katalonije moćni nogometni gigant Barcelona, a iza Kosova ne stoji nitko. I zato je Fadil Vokrri danas najosamljeniji čovjek na svijetu. No, to je tema za drugu priliku