zanima me da li će iko ikada snimiti bilo dokumentarni, bilo igrani film o "ratnoj djeci" sa bilo kojeg čoška planete, a koja djeca su izrasla u odgovorne, savjesne, snažne ljude, koji su se izborili sa ratnim traumama, izgradili sebe kao ličnosti i koji su i u ratu i iz rata naučili mnogo pozitivnih - što bi rekao meni drag drug iz onog drugog entiteta ČOJSKIH stvari koje namjeravaju i koje i prenose svojoj djeci ........... zašto se poslije svakog rata piše i priča samo o nastalim traumama!? .......zar niko nikada nije naučio KAKO se izboriti sa istima da budemo bolji ljudi?? ....možda se zato ratovi i ponavljaju - ko zna :(
Pa zato što se problemu ne prilazi sa stručne strane nego se svako dijete bori na svoj nacin, što znači da nema neki univerzalni recept za tu borbu. Zivotni uslovi svakog tog djeteta su razliciti pa je i borba različita. Kada bi se društvo pozabavilo ovim problemom sa stručne strane mozda bi se i pronašao neki univerzalni recept za borbu sa ratnim traumama.
Evo ti buraz Maja Hadžiomerović kao primjer "ratnog djeteta" koje je izraslo u odgovornu, savjesnu, snažnu osobu koja se izborila sa ratnim traumama, izgradila sebe kao ličnost i naučila nogo pozitivnih ČOJSKIH stvari koje prenosi drugima...
freestyler - prije bih rekla da je naučila kako kapitalizirati tuđe traume u svoju korist (ne osuđujem - i to neko treba da zna) - zašto ne snima film o sebi i svojoj borbi sa samom sobom??? ....ah da - slike masakra, tuge, emotivnog duhovnog i finansijskog siromaštva "prodaju" vijest/film ........... malo ko voli gledati uspješnije od sebe pa shvatiti koliko je fulao u životu, ljepše je gledati "sranja u ruandi" nego pred svoj nos, što je ona očito shvatila i što je ok ........... lično ipak rađe pogledam kakav dokumentarac o Spahiću i teškoćama koje je on prebrodio da bi postao ČOVJEK prije svega, pa onda sve ostalo što on jeste, ili o Damiru Džumhuru .......sve su to ratna djeca koja su također doživjela traume