Kao prvo, sam naslov „islamska historiografija nije dopustila da se muslimanke povežu s likom Aiše“ je itekako besmislen, jer mi nemamo ni kap mora prevedene islamske literature da bi ovako nešto generalno mogli tvrditi, a posebno ne smijemo imati stav da se ona literatura koja njeguje navodne kontraverze i negativne konotacije može na bilo koji način i u bilo kom slučaju svesti pod islamsku.
Kao drugo, ne vidim ama nijedan konkretan primjer ili fakat da je ova profesorica u izjavi navela kao ilustraciju negativnih konotacija ili uzroka istih. Tako da mi možemo samo sami izmišljeti u glavi šta je ona mislila.
Kao treće, mnogi ljudi jesu bili nepismeni u to doba, ali nisu bili blečci pa da ne znaju koliko ko ima godina, a postoje vjerodostojne predaje koliko godina je tačno Aiša, poznata kao majka vjernika (kao i sve ostale supruge Poslanika saws) imala pri udaji. I nije stvar u nepismenosti i navodnom nepoznavanju kalendara, već različitosti u sazrijevanju tadašnjih žena i običajnosti udaje u veoma mladom dobu. Njene godine jesu „kontraverzna stvar“ za mnoge, ali nipošto za ijednog vjernika ili vjernicu, jer je Poslanik saws oženio po objavi. Tako da ovi navodi profesorice ostavljaju dojam njenog slijeđenja neke upitne frakcije ili čak nekompetentnosti da vjernicama govori o liku i djelu Aiše. Isto kao i navod „kost u grlu“, jer Aiša r.a. je među najodabranijim ženama koje su ikada kročile dunjalukom i u jednom hadisu se navodi da je bila najdraži od svih insana Poslaniku saws.
Kao četvrto, dosta više uvođenja smutnji od strane kojekakvih samostalnih istraživača koji kopaju po svakojakoj orijentalistički nastrojenoj literaturi i sami sebe zbunjuju pa žele da i drugima prenesu konfuzije. Lik i djelo Aiše su stvar vjerodostojnih hadisa i predaja ashaba i onih koji su živjeli u njeno vrijeme, a ne samoproglašenih autora tričave literature, a nadasve stvar vjerovanja muslimana, a ne stvar opšteg obrazovanja ili kulture religija.