Srpsko-hrvatski jezik je izmišljeni jezik. U Bosni i ne samo u Bosni, se bosanski jezik govori od nastanka države Bosne, koja se prvi puta spominje u pisanim tragovima početkom X.vijeka u djelu vizantinskog cara Konstantina Porfirogeneta "Del administrando imperio" (upravljanje imperijom). U Hrvatskoj su u XV. i XVI. vijeku najbolji pisci pisali na bosanskom jeziku, jer se hrvatski jezik nije koristio vijekovima (vlastela je koristila ili ugarski ili latinski jezik), da bi konačno Vuk Stefanović Karadžić napisao Gramatiku i Pravopis srpskog jezika, koristeći bosanski jezik koji je donio iz istočne Hercegovine. U to doba u Srbiji ( u Crnoj Gori i dan danas) se pričalo ijekavskim dijalektom, dok je u Hrvatskoj bio u upotrebi ekavski dijalekt (otuda Lepoglava, Beli Manastir i pjesma iz Zagorja "Lepe ti je lepe ti je Zagorje zelene, lepe ti je beli Zagreb naš)... Srpsko-hrvatski je izmišljen da bi se zadovoljili srpski i hrvatski nacionalisti u vrhu tadašnje države.