Sistemsko se nasilje, koje proizvodi siromaštvo, neimaštinu i nezaposlenost, zanemaruje, a kad se siromašni, nezaposleni, opljačkani i prevareni odluče oduprijeti ‒ e onda slijede visokomoralne osude i poziv na pacifizam. Pa je skandal kad se razbiju prozori na zgradi vlade, ali nije skandal kad ta ista vlada provodi ekonomsku politiku koja je većinu dovela u potpuno bijedu, dok ta ista vlada istodobno uživa u svojim visokim plaćama i svim privilegijama. Nasiljem se smatra očito samo ugroza vladajućih, a kad dijete nema što jesti, to je jednostavno realnost. Premda prosvjednici u Bosni možda i nisu ideološki profilirani i artikulirani, oni ipak vrlo dobro razumiju da je nasilje na prosvjedima, za koje ćemo vidjeti hoće li ga biti još, samo vrlo blag odgovor na sistemsko nasilje koje se nad njima vrši već četvrt stoljeća...