Nešto razmišljam, pa rekoh da razmišljanje "nabacim na papir": Svi zahtjevi plenuma su realni, objektivni i svrsishodni, međutim svi benefiti dobijeni uštedama (umanjenje voznog parka, ukidanje „bijelog hljeba“, ukidanje dodataka političarima i tako dalje) ima tek indirektne, iako ne obavezne benefite po građane, ono što suštinski produkuje direktne benefite, jeste rješavanje problema lošeg životnog standarda u uzroku istog, a ne u posljedici. Korijen uzroka je u samom Zakonu o radu, koji ne smije revidirati niti jedna politička opcija, inače nema novca za narednu izbornu kampanju od strane lobija poslodavaca! Evo konstruktivnog prijedloga, kojeg obavezno treba ugraditi u novi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu: 1.Ukinuti diskriminatorski član ZORFBiH koji daje mogućnost zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme! 2.U ZORFBiH također ugraditi odredbu kojom se decidno definiše rast minimalne bruto satnice koja trenutno iznosi minimalnih 2,95 KM/h, u skladu sa troškovima života, odnosno u skladu sa relevantnim parametrima Zavoda za statistiku FBiH! 3.Ugraditi u ZORFBiH odredbu koja definiše rigorozno sankcionisanje poslodavca (novčana kazna i zabrana obavljanja djelatnosti na određeno vrijeme) u slučaju ne isplaćivanja plaće zaposleniku u roku od 7 dana (trenutno u ZORFBiH 30 dana!) za prethodni mjesec, kao i efektivne mehanizme za monitoring isplate plaća! Redovne i usklađene plaće sa troškovima života, imaju za posljedicu dobrim dijelom riješeno pitanje siromaštva i likvidnosti građana! P.S. Naravno, naprijed navedeno trebaju da prate i porezne olakšice poslodavcima, za koje se može naći namicanjem financijskih sredstava od uštede kao u prvom pasusu izlaganja..