Žao mi je ove žene i njene porodice. Žao mi je bilo koga ko se nađe u ovakvoj situaciji, ali ljudi uvijek ima i druga strana medalje. Prvo pitanje je: zašto su nakon rata svi ostali živjeti u gradovima? Zar nije bolje biti na selu i živjeti od poljoprivrede, nego u gradu tražiti hranu u kontejneru? Drugo pitanje: zašto svi obrazovani mladi ljudi hoće da se odmah po završetku studija uvale u fotelju, da dvije milje legnu na račun mjesečno, a oni naređuju ljudima sa 20 godina iskustva jer oni zaboga imaju diplomu? Nemojte me pogrešno shvatiti, i ja mrzim našu vlast i cijeli naš sistem i politiku i SDA i SDP i SBB i sve ostale, ali zašto ljudi ne mijenjaju barem ono što mogu? Najlakše je kukati i govoriti tako mi suđeno.
Studenti nisu ni za njivu. Oni su samo sposobni guliti jadne roditelje, sjediti u Štrosi i kukati. Nisu se udostojili ni na proteste doći. Studenti su uvijek bili pokretači promjena, a šta su naši?
Dio oko poljoprivrede ionako nisi shvatio, pa da ne širimo priču!