"Ti imaš svoju Bosnu, a ja imam svoju. Tvoja Bosna je zemlja politike i njenih kantona, kojih nema, a moja Bosna je prirodna Bosna u svoj svojoj ljepoti. Ti sanjaš svoju Bosnu s podjelama i sukobima, ja ne prestah sanjati svoju Bosnu satkanu od snova i nada. Tvoja Bosna je zapetljani politički čvor koji englez treba riješiti. Moja Bosna je spoj humaka, planina, čarobnih dolina, usijanog kamena i žubora potoka. Tvoja Bosna je vječiti sukob, a moja Bosna je krilata molitva što zorom lebdi s minareta i razliježe se spokojnim dolinama u kojima se stapa sa zvonjavom crkvenih zvona i žubora potoka. Ti si, zemljo Bosno, moj vid i moje srce. Ti si moj razum, moja mašta, i moji snovi. Ti si moja glad, i žeđ. Ti si moj bol, i moja radost. Ti si moj san, i moja java. Ti si, o zemljo Bosno, ljepota u mojim očima, čežnja u mom srcu, vječnost u mom duhu. Ti si, ja, o zemljo Bosno. I da nije tebe, ni mene ne bi bilo. A da nije sinova tvojih, ni tebe ne bi bilo."