Prvi put poslije sedamnaest godina od ponovnog pokretanja proizvodnje u Aluminiju je na obavijesnoj ploči istaknuto kako se ne može isplatiti topli obrok za tekući mjesec jer za to nema novca. Za isplatu toplih obroka u ovoj kompaniji treba oko 300.000 maraka. To je najbolji opis stanja u kojemu se nalazi kompanija koja je zahvaljujući višegodišnjem neprijateljskom odnosu federalnih vlasti, mafijaškom vođenju kompanije proteklih godina dotaknula dno i prijeti survati se u ponor i u crno zaviti cijelu regiju. Kako su nagovijestili iz Neovisnog sindikata zaposlenika, Aluminij organizira mirni petnaestominutni prosvjed djelatnika Aluminija pod naslovom “minut do 12”. Prosvjed će početi u ponedjeljak, 10. ožujka 2014. godine, jednu minutu prije podne. Od najavljene blokade magistralne ceste M-17 su odustali jer nisu na vrijeme policiji prijavili svoje namjere. Iz toga razloga, mjesto održavanja prosvjeda će biti ispred glavnoga ulaza u Aluminij, objasnili su iz Sindikata Aluminija. Tada će se sa svojim zahtjevima obratiti i voditelji ovoga sindikata. Cinizam Nikšića Umjesto da se Aluminiju hitno pomogne, federalni premijer je na pismo koje su uputili radnici odgovorio točno onako kako se i očekivalo – s ignoriranjem vlastite odgovornosti i prebacivanjem problema na kriminal. “Akumulirani gubitak iznosi 163,5 milijuna KM dok obveze na dan 31. 12. 2013. godine iznose 221 milijun maraka… Ne sjećam se da ste tada iznijeli bilo kakav javni stav u vezi takvog poslovanja”, napisao je premijer Nermin Nikšić sindikatima čime im je praktično pljunuo u lice. I većini Hrvata jer bošnjačke federalne vlasti provode potpunu unitarizaciju. Oprostile su i ugurale više milijardi maraka propalim bošnjačkim tvrtkama. One na hrvatskome području, kakva je i Aluminij, dobivale su samo prijezir. Ne mogu dobiti ni jeftiniju električnu energiju jer je očito strategija prognati i one preostale Hrvate u BiH.