Mislim da su ipak ljudi vise depresivni kada prestanu pusiti jer im uvjek fali nesto i to stvara nervozu. A ovo govorim iz vidjenja sa strane jer nikad nisam bila pusac, ali imam puno pusaca oko sebe i vidim njihove reakcije.
smiling :-*
ja sam pusila gooodinama, ali ne pusim vec 5 godina, i super se osjecam ;) nisam ni bila nerva kad sam prestala, bila sam presretna sto sam napokon skontala da bacim to sranje... :))) sad ne mogu da vjerujem da sam nekad pusila, jer sam se totaliska okrenula zdravom nacinu zivota...
Super za tebe kad si uspjela, ja stalno vidjam ljude koji pokusavaju pa uspiju koji mjesec ali se opet vrate na staro. Ja sam ti imala tu srecu da su mi se uvijek cigare gadile i danas danile nikad ne mogu ni pepeljaru da operem. Sigurna sam da imas cvrstu volju i svoje JA i kad nesto odlucis tako i bude. :) :*
@smiling, u pravu si, zainatim se i iz inata mogu uraditi sto mi god padne na pamet. Nekako bih tesko podnijela pomisao da ne mogu vladati svojim tijelom... Ustvari je mom momku tada puknuo cir, pa je morao da prestane pusiti, a ja se solidarisala s njim. Malo je pametnijih stvari koje covjek moze uciniti.
@G.Costanza, nisam. U ratu sam pusila sve neke "divlje" cigarete, kao "Tokat", "Izmir", "Corona" (sjecam se da je "Corona" pucketala, kao da ima male petarde u sebi, redovno bi uzarena mrvica prsnula i opekla me po ruci), a nakon rata sam dugo pusila "Trend", veoma jake cigarete. Uvijek sam voljela jake cigarete. Ali najljepsi mi je bio domaci duhan, pa fino smotas...