Tačno mi žao ovog andrića...mogu samo zamisliti koju bol proživljava svako jutro kad se probudi sa znanjem da živi u BiH...kad pogleda ličnu kartu...kad pođe na more i na granici pokaže pasoš a tamo plavo-žuta boja...kad siđe u grad sa planine a ono ezani i zvona u isto vrijeme...Neopisiva bol...tolika da poželi da se nije probudio...da poželi da se odseli daleko gdje nema ezana i zvona...gdje nema našeg pasoša...sigurno to želi svaki dan...a i mi mu to isto želimo...