Došao novi efendija djeci u mekteb, pa se kroz razgovor upoznaje sa njima. "Kako se ti, sine, zoveš?", upita dječaka u prvom redu. "Zovem se Fatih." "Baš lijepo ime. Ti onda sigurno znaš proučiti Fatihu!" Dječak veselo potvrdno odgovori i na efendijino zadovoljstvo prouči tu suru. "A kako se ti zoveš?", upita dalje jednu djevojčicu. "Moje je ime Kevser", odgovori djevojčica. "Kako lijepo ime, ti mora da znaš proučiti suru Kevser! (Inna eatajna)" Tako i djevojčica prouči suru prema svom imenu. Tada efendija primijeti kako se jedno dijete stalno sakriva iza stola, pa i njega upita za ime, a dječak ce: "Ja se zovem Jasin, ali me svi zovu Subhaneke."