Cekaj ovoj pticici da zapusim usta!!!! Partizani na teritoriji NDH[uredi] Ogromnu većinu partizana na teritoriji NDH činili su Srbi pobegli od ustaškog klanja. Tu činjenicu potvrđuju svi izvori od dokumenata partizanske provincijencije (izveštaji nastali u toku rata o nacionalnom sastavu, govori partizanskih čelnika, posleratni memoari učesnika rata itd) pa do dokumenta nemačke provincijencije koji su samo srpsko stanovništvo u tzv. NDH smatrali neprijateljem. Prema dokumentima nastalim u toku rata (izveštaji i brojnom i nacionalnoim sastavu partizana), a objavljenim nakon rata u Zborniku dokumenata, tom V, knjiga 30 nacionalni sastav divizija nastalih na tlu Hrvatske je 1942. je bio: Šesta lička divizija - 96% Srba; Sedma banijska divizija - 92% Srba Osma kordunaška divizija - 95% Srba Dvanaesta slavonska divizija - 85% Srba U dalmatinskim brigadama sastav je bio mešovit mada uglavnom sa hrvatskom većinom od oko 70-80% osim u brigadama sa severa Dalmacije koje su imale veći procenat Srba. Prema zapisniku u svom govoru na Drugom zasjedanju Avnoja hrvatski komunista i predstavnik NOP-a Hrvatske Vladimir Bakarić je između ostalog rekao: „Na prvom zasjedanju mi smo bili više predstavnici srpskog otpora u Hrvatskoj nego predstavnici NOP Hrvatske." (izvor-S. Nešović-Prvo i Drugo zasjedanje Avnoja, pp. 281) Iz knjige hrvatskog istoričara Joze Tomaševića „Četnici“, pp. 106: "Koliko god te brojke bile užasne nesumnjivo bi bile još veće da su ustaše mogle sprovoditi svoj program bez smetnji. Samo partizanski otpor, a u mnogo manjoj mjeri četnički, spasio je Srbe na teritoriji NDH od potpune propasti. Tisuće Srba, osobito mlađih, suočenih s alternativom :ili pod ustaški nož ili u šumu, otišlo je u šumu gdje ih se većina pridružila partizanima. U stvari sve do 1943. većina partizana na teritoriju ustaške države činili su Srbi s tih područja, i ako su istovremeno drugi Srbi iz ustaške države prilazili četnicima." Prilikom Titovog susreta sa Čerčilom u Kazerti 1944 Tito je govoreći o svojoj vojsci rekao da su u početku u njoj bili skoro isključivo Srbi, Vikicitati „Moramo ovdje povući činjenicu da se u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od samog početka pa do danas nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srpski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodile su i danas vode nemilosrdnu borbu ne samo protiv okupatora, već i protiv četnika Draže Mihailovića i ostalih neprijatelja naroda.“ ali da je sada (to jest 1944) sastav višenacionalan. Na to se Čerčil okrenuo Šubašiću i Kosanoviću koji su mu klimajući potvrdili Titove reči. U Hrvatskoj će se Hrvati, uglavnom iz Dalmacije, prvi put početi uključivati u partizane tek od druge polovine 1942 ;ta pojava će među Dalmatincima biti raširena uoči i nakon kapituacije Italije 1943. A 1944 kad je već bilo jasno pitanje pobednika prelazak Hrvata u partizane bio je masovan, naročito posle Titovog obećanja da će amnestirati sve pripadnike kvislinških formacija ako do 1. septembra 1944 pređu u partizane. Tad u partizane prelazi veliki broj domobrana pa čak i neke bivše ustaše. Na kraju rata (kraj 1944) kada se redovi partizana pune bivšim domobranima i ustašama, među partizanima u Hrvatskoj je Hrvata dva i po puta više nego Srba mada doduše čak i tada Srbi učestvuju u sastavu partizana duplo više nego što bi se moglo očekivati na osnovu njihovog učešća u broju stanovništva Hrvatske. Dok se u Hrvatskoj Hrvati počinju uključivati u partizane u drugoj polovini rata, u BiH će ogromnu većinu partizana činiti Srbi čak i do samog kraja rata.