Mi Sarajlije koji smo prezivjeli opsadu vjerovatno spadamo u najskromnije heroje danasnjice. Ne samo da se ne busamo herojstvom prezivljavanja golgote opsade i unistavanja naseg grada, nego smo toliko skromni da smo dozvolili da nas tretiraju jednako kao sve one raznorazne spodobe (poslijeratne oportuniste, karijeriste sirovine, snobove i sl.), operisane od zdravih ljudskih vrijednosti poput Postenja, Humanosti, Razumijevanja, Tolerancije i Uvazavanja , nego smo cak i dozvolili da su ovi potonji danas vise na cijeni nego mi i da nam kroje sudbinu... dok mi koji smo prezivjeli opsadu ne pokazujemo nikakvu uzajamnu solidarnost i uvazavanje, niti gajimo osjecaj da smo ipak samim prezivljavanjem posebna kategorija.... Drugi u svijetu nam odaju priznanje za to l ali ne i mi sami sebi.... Dan danas, koliko ja znam, ne postoji nikakvo jedinstveno udurzenje prezivjelih gradjana opsade Sarajeva...nego smo podjeljeni u hiljade nekih grupa i puni animoziteta jedni prema drugima...