veli jedan bošnjo, 10tak godina prije rata, kao bauštelac imao cimera srbina. dobar bio ko kruh. nikad ni ružne riječi s njim, ja s posla on večeru napravi. gotivi me pravo. al i ja sa rezervom. dok jednu veče dođe njemu neki pajdo iz domovine, ponapijaše se, oduzeše, a ja ih iz druge sobe slušam, kao spavam jer rano moram na posao. taj isti umiljati srbo priča o želji kako bi me zaklao ko zeca, al veli u pravnoj smo državi pa ne smijem. a još brutalnije stvari o mojoj familiji i maloj djeci.. samo sam glasno kahnuo da zna da sam budan. sutra kad sam se vratio, ni njega ni druga, pokupio stvari i otišao. raskrinkao se. zato ko nema dugu cijev u prikrajku za ovakav "pitomi" svijet ili je budala ili sebi želi zlo.