Ja fino pisao da se Komšić preserava sa svojom svitom, koja je prisustvovala otvaranju, a nikakve veze sa obnovom nije imala. Poenta je bilo pokazati se za 9. maj te da ta pozitivna slika obiđe cijelu Evropu i svijet, što je i učinjeno i pozitivno, naravno. Ali, kad se radi po principu Potemnikovog sela, e tu nastaje problem. Tuđinima se dodvoramo i smješkamo, a svog čovjeka od kojeg zavisimo i sa kojim smo svakodnevno gledamo mrko i poprijeko. Dok je bilo "tuđe nećemo, svoje nedamo" bilo je hajra od svega. Sada kad se svoje daje budzašto zarad tuđega, nećemo daleko stići, koliko god se smješkali i aplaudirali.