Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, u grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s čela krvav tebi znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, I budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvini se nada, Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi Da, zbilja goni s uzglavlja te meka, U sebični te zovuć svijeta boj; Ma što te, brate, u životu čeka: Ti budi svoj! Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako, Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom; Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako, Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom; Koracaj bez obzira krepko, živo, Sudbina dok ne rekne tebi; Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo, I budi svoj! Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet, Al" Bog sve mrzi što je laž i varka; I neka ti ja vazda vedra pamet, I srce vrelo, duša čista, žarka; Nek ravno um i srce važu, Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj! Da zli i dobri ljudi smjerno kažu: Da, on je svoj! Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći, I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći, Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska, U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, S poštena lica teče pošten znoj, I nijesi, brate, živio zaludu, Kad jesi svoj. Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja! Pa diži čelo kao suce čisto; Jer kukavica tek se rđi klanja, Tvoj jezik, srce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi Tek mićenika ropskih podli roj; Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi, Pa budi svoj. Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora, Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije, Kad čovjek račun si završit mora, I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J er tvoje srce šapnuti će ti: Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji si bio, Bio si svoj!