Uzvišeni kazuje o minulim narodima koji su u laž utjerivali vjerovjesnike, kako ih je iskorijenio, na razne načine kaznio i osvetio im se. Ad, narod Huda, a.s., nastanjivao je Al-Ahkaf u blizini Hadremevta, a Semud, narod Saliha, a.s., nastanjivao je Al-Hidžr u blizini Vadil-Kura. Arapi su dobro poznavali njihova staništa i često su prolazili pored njih, i Karun, koji je bio vlasnik brojnih riznica, Faraon, vladar Egipta u doba Musaa, a.s., i njegov vezir Haman, obojica Kopti, nevjernici. "I sve smo prema grijesima njihovim kaznili", tj. Njegova kazna je bila odgovarajuća: "na neke vjetar pun pijeska poslali", to je bio Ad; njih je zadesio ledeni vjetar koji je nosio pijesak sa zemlje i obrušavao ga na njih, zatim ih je vjetar čupao sa zemlje i dizao prema nebu, pa potom bacao naglavačke o zemlju pa su ostajala tijela bez glave, "a neke strašnim glasom uništili"; oni su bili Semud, koji su zaklali Allahovu devu iz nevjerstva, pa su bili kažnjeni strašnim krikom i usmrćeni: "neke u zemlju utjerali"; to je Karun, koji je činio nepravdu, nasilje i griješio prema Gospodaru, hodao je oholo, likovao je i sam se sobom ponosio, pa je utjeran on i njegov dvorac u zemlju i u njoj će ostati do Sudnjeg dana, "a neke potopili"; to su Faraon i njegov vezir Haman i njihova vojska koji su potopljeni jednog jutra pa se od njih nije spasio niko ko bi ispričao. "Allah im nije učinio nepravdu", tj. u onome kako je postupio prema njima: "sami su sebi nepravdu nanijeli", tj. prema njima je postupljeno tako što su kažnjeni kaznom koja im je data kao rezultat onoga što su sami zaslužili.