Evo šta je bilo:
Tridesetosmogodišnji Hasib Halilović iz Nemile kod Zenice ostao je prošle sedmice bez kuće, koju su uništili poplava i klizište. Porodica mu je evakuirana, a on je sa prijateljima četiri dana pokušavao da spasi što se spasiti može.
Nakon toga je sjeo za volan kamiona širokobriješke firme za koju radi, jer "od nečeg se mora živjeti". Ni slutio nije da će u povratku sa puta iz Slovenije, nadomak kuće, doživjeti traumu, koja će ga, kako kaže, pratiti dok je živ.
- U mjestu Rudanka kod Doboja ispred kamiona je istrčao policajac, koji je odmah počeo lupati palicom po vratima i govoriti: "Izlazi napolje, gore ruke!" Zbunjeno sam ga pitao zašto viče, šta sam uradio, a on je rekao: "Izađi napolje da ti pokažem šta si uradio." Prišao je drugi, čini se komandir s činovima, i mirno rekao da izađem, da se ništa neće dogoditi i to sam uradio. Čim sam izašao, stavili su mi lisice, oborili me na zemlju i odvukli do livade pored ceste - neprestano jecajući govori Hasib.
Kaže da je policija isto uradila sa još trojicom vozača Irfanom iz Siska, Slavkom iz Banje Luke te s trećim kojem nije zapamtio ime. Navodi da su tu "intervenciju" snimile osobe koje su se zatekle na benzinskoj pumpi prekoputa i neki od suvozača, ali da je policija potom došla do njih i oduzela im telefone.
- Doveli su nas u prostorije Saobraćajne policije kod Kule u Doboju, koje su dopola u mulju, blatu, uništene. Mene su zatvorili u prostoriju u kojoj, osim blata, nije bilo ničega. Došla su dvojica, jedan me je udarao u stomak, a drugi hvatao za lice, usta i vikao da "priznam da sam zgazio policajca". Tu su mi rekli da smo, valjda, prošli neku zabranu te da smo jedino preko mrtvog policajca mogli doći do Rudanke. Molio sam ih da me ne udaraju, da sigurno nikoga nismo ni vidjeli, a kamoli udarili - govori Halilović te dodaje da su s njima bili i specijalci, koji su došli u ispomoć iz Istočnog Sarajeva.
Potom su ih, navodi, natjerali da krampovima i lopatama uklanjaju ostatke inventara i opreme te parketa u potopljenim prostorijama i da ih tovare u kamione, neprekidno ih udarajući u prolazu, držeći ih do puštanja bez vode i hrane. Osam sati nakon hapšenja i privođenja, odvedeni su u lokalnu bolnicu.
- Tamo je doktor iz druge prostorije pitao za imena, nije ni ušao u prostoriju gdje su mene doveli. Dobio sam potvrdu da nisam povrijeđen te potvrdu o saobraćajnom prekrašju od 100 KM. Pitao sam policajce koji su me vodili, šta sam urdio, a jedan me je udario i rekao da će me, ako kome šta ispričam ili nastavim pitati, opet vratiti u podrum, samo me onda niko neće naći - kazao nam je Hasib.
Po njega su nedaleko od Doboja došli brat i kolege iz firme, a i druge vozače su otpratile kolege iz firmi. S njim smo razgovarali na Urgentnom bloku Kantonalne bolnice Zenica. Slučaj je porodica prijavila zeničkoj policiji.