kazu oni koji ili nisu osjetili rat kao drugi ili nisu bili tu u ratu... svaka cast svima i zao mi je svih koji su se prepali a da ne govorim o drugom ali ovo sto je bilo... bilo je jednom i u tri dana i nakon toga bez straha krenes da cistis i obnavljas.... imas dje kupiti i cigare i hrane, ima hotela... rodbine... okupaces se, napiti vode, dosla struja, skupljaju ljudi, mogu ti doci i donijeti itd...mozes u njemacku sad krenuti.... a cetiri godine u iscekivanju metka ili gelera... bez vode, struje, hrane, poljevusa za kupanje, ikar, lunch paket no.7, haringa u sosu, keks iz vijetnama i to sve ako kamion uspije da sidje niz igman, nidje nista normalno.... reci da je gore nego u ratu moze samo onaj ko nije bio u ratu...
imo sam oko 5 godina kad je ra završio ali su mi ostale traume iz tog perioda.. svakakve scene sam vidio, skupljo gelere igro se.. i kad se završilo bilo mi je sve neobično jer nisam poznavo drugačiji život osim ratnog.. mislio sam pa to je ovaj život gdje sam rodjen