A i ovo je pisao: "Kairski bazar" posvećeno mome prijatelju Ivi Andriću Mujezin pjeva sure svome bogu Alah da mu oprosti jerbo lažno pjeva Nije to ljubavi već pjesma gnjeva Poziva na kavgu a odbija na slogu. Pastirova koza, vezana za nogu, Oko sebe mlijeko nevješto proljeva, A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva U prljavu svoju obavijen togu. U prašini gustoj djeca zamazana Otresaju nečist sa čupave glave, Dok džamija stara, ko krastava rana Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave, K nebu se uzdiše miomiris gnoja I Homerov masni dio ovnujskoga loja. Ivo Andrić odgovorio je svome prijatelju Niki Miroševiću pismom u kome kaže: ''Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.''